Naslovni baner
Home Dugme
Meni

NLO-i Iz Prošlih Vremena

   Odavno Su Na Zemlji Sa Nama! Danas se izveštaji o viđenjima NLO-a toliko često javljaju u medijima da na njih ljudi više i ne obra ćaju neku naročitu pažnju. Često se pokaže da su navodni NLO-i bili signalne rakete, meteorološki baloni - avioni ili njihovi tragovi. Ali, to sigurno ne vredi za viđenja koja su se dogodila pre više vekova - kada nisu postojale nikakve rakete ili avioni.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
    Vratimo li se kroz vreme, primetićemo da trenutak rađanja 'ufologije' nije moguće precizno odrediti. Opšte je mišljenje da je era ufologije počela 1947. i slučajem Rozvel, ali to uverenje je pogrešno.
    Može se reći da se od 1947. godine, u takozvanoj tehnološkoj eri, taj fenomen naglo razbuktao i da se svest o postojanju neidentifikovanih letećih objekata proširila celim svetom. Ali, literatura i umetnost prošlosti svedoče o tome da su NLO-i bili ovde i pre mnogo vekova.

UŽARENI ŠTITOVI

    Na jednoj staroj predstavi iz srednjevekovne knjige, možemo, na primer, da vidimo kako se raketa iz koje izbija plamen spušta na planinu Sinaj. U srpskom pravoslavnom manastiru Visoki Dečani naći ćemo fresku iz 13. veka koja prikazuje smrt Hristovu na Golgoti. Iza Hrista vide se dvojica muškaraca koji kao da ga prate u čudnim vasionskim brodovima.
    Mnoga od tih čudnih likovnih ostvarenja mogla bi i drugačije da se objasne - anđeli u vasionskim brodovima iz Dečana mogli bi da budu blagoslovene duše u suncu i mesecu. Ipak, činjenica da ih je tako mnogo doveli su do grane u proučavanju nazvane 'klipeologija', po izrazu 'clipel ardentes' - užareni štitovi, koji je rimski istoričar Tit Livije upotrebio u svojim 'Analima' da bi opisao predmete koji su mu ličili na okrugle rimske štitove. Ti objekti leteli su nebom zastrašujući ljude, koji su ih smatrali rđavim predznakom.
    Prvog januara 1254. godine stanovništvo i kaluđere opatije u Saun Albanu u Engleskoj užasnuo je pljusak zvezda padalica, a kao da to nije bilo dovoljno strašno, pojavila se i ogromna lopta koja se dimila i čudno kretala. Taj događaj prikazan je na jednoj minijaturi u knjizi 'Historia Anglorum'. Četvrtog novembra 1267. godine dve iste takve lopte pune elektriciteta prešle su iznad Hamburga i drugih gradova severoistočne Nemačke.
    Cigare, svešteničke kape i lopte pojavljivaće se i u narednim vekovima. Na jednoj tapiseriji od vune i svile iz 1303. godine koja prikazuje crkvu Notr Dam de Born, vidi se NLO u obliku svešteničke kape, crne boje, kako leti nad gradom. Još jedna neobična predstava može se videti na slici Biblija Urbinata iz XV veka koja se nalazi u Vatikanskom muzeju. U jednom delu prikazana je meditacija svetog Jeremije. Desno od njega plemić okružen oružanom gardom pokazuje na nebu predmet koji plamti, sa nekom vrstom štapa ili antene.
    Benvenuto Čelini u svojoj autobiografiji piše: 'Kada smo došli do jednog mesta na mostu, a već je bila noć, pogledasmo ka Firenci i obojica uglas uskliknusmo s divljenjem, rečima: 'O bože na nebu, kakva je to velika stvar koja se vidi iznad Firence? To je bilo nešto kao neka velika plamena greda koja je svetlucala i odavala ogromnu divotu'.
    Slična plamena greda primećena je za vreme vladavine Henrika IV, i to 19, 20. i 21. februara 1466. godine, a događaj je zabeležen u analima iz toga vremena.
    Vek kasnije, Šarl le Brin, glavni slikar kralja Luja XIV, izradio je medaljon sa raketom. Na medaljonu se, naime, nalazi predmet sličan projektilu koji leti nebom ostavljajući za sobom svetao trag. Iznad predmeta piše Splendet, a ispod Ascendit - što na latinskom znači - blista i penje se!

SREDNJEVEKOVNI NLO

    Srednjevekovna i renesansna sakralna umetnost nije sačuvala samo slikovna sećanja na leteće mašine. U sedmom poglavlju Istorije engleske crkve velečasnog Bede (672-735) otkričemo da su se jedne noći 664. godine kaluđerice molile na groblju manastira Barkong u blizini Temze, kada je velika svetlost sišla sa neba i usmerila se ka manastiru. Odatle se udaljila ka nebu. Kaluđerice su pričale da je svetlo bilo tako jako da je zasenilo podnevno sunce. Takvoi čudni događaji stalno se pojavljuju u zapisima iz prošlosti.
    Sveti Grgur iz Tura priča u Istoriji Franaka o svetlećoj lopti nad teritorijom Francuske 583. godine, dok se u Anglosaksonskim hronikama navodi da su se 'moćni pojavili godine 793. u Nortambriji i isprepadali stanovnike čudnim svetlećim zracima sličnim lampama, a videli su se i crveni zmajevi kako lete kroz vazduh'.
    Ali, pozabavimo se jednom zaista neobičnom hronikom. Zabeležio ju je slavni matematičar, fizičar i okultista Đerolamo Kardano, koji tvrdi da je tu priču više puta čuo od svoga oca, Facija: 'Četrnaestog avgusta 1491. godine, kada sam završio večernju molitvu, oko dvadesetog sata dana, tačno sedmorica muškaraca mi se ukazaše, odeveni u svilenkaste haljine koje su podsećale na grčke toge, i koji nosahu i sjajne cipele. Košulje koje su nosili pod sjajnim i crvenim prslucima izgledale su kao da su izatkane od skerleta i bile su izvanredne lepote. Ipak, ne behu svi tako odeveni, već samo dvojica, koji su izgleda pripadali višem rangu od ostalih. Višeg, čija je kosa bila riđa, pratila su dvojica, a drugog, svetlokosog i nižeg, trojica. Tako ih je ukupno bilo sedam'. Facio KArdano još je rekao da su sedmorica izgledala kao dobrodržeći ljudi između 30 i 40 godina. Kada ih je pitao ko su, rekli su da su ljudi sačinjeni od vazduha i podložni rađanju i smrti. Međutim, oni žive duže nego mi i mogu da uživaju do 300 godina. Kada ih je pitao o besmrtnosti naše duše, rekli su mu da ništa lično ne nadživi čoveka. Kada je moj otac upitao zašto nisu otkrili drugim ljudima mesta na kojima je zakopano blago, odgovorili su da im je to zabranjeno posebnim zakonom koji najteže kazne određuje onima koji su takve informacije odavali ljudima. Ostali su sa mojim ocem najmanje tri sata. Ali, kada je on postavio pitanje o postanku sveta, nisu se složili. Viši je odbijao da prizna da je Bog stvorio večni svet, a nasuprot tome, drugi je tvrdio da je Bog stvorio, malo po malo, i to tako da bi, kada bi prestao to da radi, svet odmah nestao...'
    Dvesta godina kasnije, 15.avgusta 1663. godine, ogromna plamena lopta zastrašila je stanovnike ruskog sela Robozjero. U to vreme, pošto je bila subota, mnogi su bili u crkvi, kada se na nebu zabuo veliki prasak. Mnogobrojni vernici potrčali su na trg i ugledali veliku vatrenu loptu na potpuno vedrom nebu. Merila je 45 metara s kraja na kraj, a pred sobom je puštala dva užarena znaka, kao dve antene. Nestala je u jezeru i mislili su da se možda potopila. Ali, otprilike dva sata kasnije lopta se ponovo pojavila i manevrišući nad jezerom spržila nekoliko ribara koji su se našli preblizu neobičnom predmetu. Sumnjalo se na loptastu munju, ali prema dokumentima koji su opisali ovaj događaj lopta je zato bila previše čvrsta.
    Vode jezera bile su osvetljene do najvećih dubina od devet metara, a ribe su bežale ka obalama. Voda je pod srvenkastom svetlošću izgledala kao oblivena crvenilom.

PRIKAZ IZ MONTALČINA

    Lopta iz Robozjera bila je opremljena, da vas podsetimo, dvama zracima sličnim antenama. Neobično je da se u Montalčinu, mestu u okolini Sijene u Italiji, nalazi crkva i u njoj neobična slika.
     Reč je o delu slikara iz XVII veka, Bonaventure Salimbenija, koja predstavlja Sveto Trojstvo. Na fresci, koja je započeta 1595. godine, a završena 1602. godine, Otac, Sin i Sveti Duh okružuju tajanstvenu metalnu kuglu sa dve antene. Kugla visi među oblacima, a Otac i Sin drže je za antene. Vrlo je velika, glatka i sjajna, i izgleda kao da se na njoj nalaze ovalni prozorčići.
    Da li je u pitanju predstava predmeta koji je plod tehnologije? Mnogi ufolozi su uvereni u to.

PAD AURORA 1897

    Država Teksas poznata je kao 'velika država' zbog postojanja velikih legendi. Jedna od njih je priča koja dolazi iz gradića Aurora, a govori o svemirskom brodu koji se srušio na vetrenjaču i vanzemaljskom biću koje je tada pronađeno.
    Godina 1897. bila je godina prijavljivanja viđenja 'velikih aviona' u SAD-u. Priča govori o svemirskom brodu koji se sporo kretao, srušio na vetrenjaču i raspao na komade. Dok su se pretraživale krhotine, iznenada je pronađeno telo malog aliena. Tada se za tog malog pilota mislilo da je došao sa Marsa. Na nekim ostacima letelice bili su ispisani neki hijeroglifi. Stanovnici grada su sahranili to malo telo na lokalnom groblju. Ovaj incident, istinit ili ne, imao je dovoljno publiciteta da ostane poznat preko 100 godina. Prema ovom događaju snimljen je i film 'The Aurora Encounter' 1986. godine. Vest o padu brzo se proširila, čak i za to vreme. Postoji novinski članak o ovom događaju, koga je napisao E.E. Haydon, reporter lista Dallas Morning News. Sledi originalni članak:
    'Oko 6 sati ujutro iznenada se pojavila letelica koja se kretala iznad zemlje. Putovala je prema severu i bila je sve bliže tlu. Očigledno je da je neki deo mašinerije bio neispravan, jer je brzina kretanja bila svega 10 ili 20 milja na sat, uz opadanje visine. Kada je letelica dostigla severni deo grada, sudarila se sa vetrenjačom Judgea Proctora i razbila se u komade, uz strašnu eksploziju. Usled toga razbacane su krhotine letelice, a Judgeov cvetni vrt bio je uništen. Smatra se da je na letelici bio samo pilot, čiji su ostaci oštećeni. Ipak, pokazalo se da on nije sa ovog sveta'.
    U skladu sa Međunarodnim NLO biroom, grob je sadržavao telo astronauta iz 1897. godine, koji nije sa ovog sveta. Grupa koja istražuje NLO-e, već je bila inicirala proceduru ekshumacije tela. Nakon provere groba uz pomoć detektora metala i prikupljanja činjenica tokom tri meseca, zaključeno je da se radilo o pilotu NLO-a, koji je eksplodirao 19.04.1897. godine.
    91-godišnjakinja, koja je u to vreme bila 15-godišnja devojčica u Aurori, izjavila je da su njeni roditelji bili na mestu pada, ali joj nisu dozvolili da im se pridruži zbog straha od toga šta bi se moglo nalaziti u ostacima letelice. Seća se da su ostaci 'malog čoveka' pokopani na groblju u Aurori.
    The Associated Press također se zainteresovao za ovu priču. Profesor na Univerzitetu Severnog Teksasa pronašao je neke delove metala blizu benzinske pumpe Oates (bivša Proctor-ova farma). Jedan fragment posebno je zanimljiv, jer se sastoji većinom od gvožđa koje ne pokazuje magnetna svojstva. Profesor je rekao da je bio zbunjen, jer je fragment bio sjajan i rastegljiv umesto taman i lomljiv poput gvožđa.
    Iz nepoznatih razloga nije dozvoljena ekshumacija tela. Aurora i dalje pokazuje tragove umešanosti vojske, pa se nameće pitanje zbog čega bi američka vojska tamo bila. Svako ko je upoznat sa slučajem Roswell iz 1947. godine setiće se da su krhotine sa Mac Brazel-ovog zemljišta premeštene u Fort Worth, što nije mnogo udaljeno od Aurore. Da li je iz istog razloga vojska bila u Aurori? Da li je vlada posedovala telo vanzemaljca? Aurora je danas, kao i drugi gradovi, modernizovana. Nadgrobna ploča aliena je odnešena, ali i dalje postoje njene slike, čija jedna kopija sada ukrašava grob. Ostaci malog tela do današnjeg dana ostali su misterija i smatra se da se već odavno naklazi u rukama vojske.

SJAJ NAD KREMLJEM

    Moskovske dnevne novine Komsomolskaja Pravda objavile su dokument iz jednog privatnog arhiva koji govori o NLO-u opaženom iznad Kremlja još 1808. 'Pronašao sam ovaj dokument u osobnom arhivu moskovskog senatora Petera Poludenskog, koji je radio za carsku Tajnu službu i umro sredinom XIX veka. Rukopis je očigledno iz nekog razloga privukao njegovu pažnju. Ufologija zapravo nije moje područje, ali siguran sam da je ono što rukopis opisuje NLO' - rekao je Aleksander Afanasijev. stručnjak odelenja za rukopise Ruskog državnog istorijskog muzeja.
    1. septembra 1808. godine, u 8 sati i 7 minuta navečer, na nebu, vedrom i posutom zvezdama, pojavio se fenomen, po svojoj lepoti i oštrini, kao i sjaju i enormnoj veličini, neuporediv s bilo čim dotad viđenim. Kad smo ga primetili, privučeni glasnim praskom, uspinjao se u luku preko horizonta, od 55 do skoro 90'. Nakon što je prešao tu udaljenost u trenutku, zaustavio se među oblacima otprilike iznad Kremlja, i izgledao je kao dug ravan tanjir oko devet aršina (6,35 metara) dug i pola aršina (0,35 m) debeo. Zatim je na njegovom prednjem rubu okrenutom prema jugozapadu, bljesnula ovalna vatra, nekih dva aršina (1.2 m) duga i aršin i pol (1,05 m) široka, s plamenom koja se jedino može uporediti sa sjajem zapaljenog fosfora.
    Lebdeći u krugu bez otvorenog plamena ili iskri, ipak je obasjavao sve oko sebe poput danjeg svetla, zatim se plamen ugasio, svetlost je nestala, ali svetli tanjir je ostao i počeo se prilično ravnomerno uspinjati uspravno prema gore. Dosegao je zvezde i mogao se videti još oko dve minute, a tada je bez nestajanja, postao nevidljiv zbog svoje izvanredne visine. Opisani zagonetni objekt doista podseća na moderne opise NLO-a po svojoj sposobnosti da se naglo zaustavi i pokrene, isijavanju svetlosti i pravilnom obliku. Međutim. Afanasijev odbacuje mogućnost da je rukopis lažan.
    Nemoguće. Rukopis je napisan na autentičnom papiru, proizvedenom 1805. Pravopis i stil očigledno pripadaju početku XIX veka, a autor je morao biti obrazovana osoba verojatno profesor Moskovskog državnog sveučilišta, budući da se univerzitet nalazi upravo preko puta Kremlja. Istraživač se obratio astronautima, nadajući se da će otkriti čemu je autor rukopisa zapravo bio svedok, ali astronomi su mu neočekivano pomogli identifikovati autora.
    1808. na sastanku Moskovskog prirodnonaučnog društva, Andrej Čebotarjov. 24-godišnji profesor hemije s Moskovskog univerziteta izvestio je o meteoru koji je video, kaže Galina Ponomarijova. stručnjak Državnog astronomskog univerziteta. Naravno da to nije bio meteor, ali u to je vreme svaki objekt na nebu bio je identifikovan kao meteor.

ČEBOTARJOVA SKICA

    Rukopis je bio popraćen skicom koja je prikazivala ono što je Čebotarjov video.
1. septembra 1808, u 20:07 na Moskovskom državnom univerzitetu Čebotarjov je začuo praskavu buku. Pogledavši kroz prozor ugledao je pravougaoni objekat dug 6,35 metara i širok 0,35 metara, kako se uspinje u luku.
Objekt se naglo zaustavio iznad Kremlja na visini od dva do tri kilometra. Na bočnom delu bljesnula je blistava vatrena kugla, prečnika oko 1,5 metara. Blistava svetlost trajala je pet sekundi.
Kad se blistava svetlost ugasila, objekt se počeo ravnomerno dizati uspravno u vis i bio je vidljiv dve minute.
    Svrha ovog dokumenta za mene je i dalje zagonetka, dodao je Afanasijev. U početku sam pretpostavljao da se radi o skici za članak u novinama, ali ni novine Moskovskog državnog univerziteta ni bilo koja druga moskovska publikacija nisu objavile ovaj materijal. Moguće je da je Čebotarjov pripremao članak za bilten Moskovskog prirodnonaučnog društva, ali on zbog nekog razloga nikada nije objavljen i ostao je u arhivu sve dok ga nije otkrio Peter Poludenski. Na kraju su rukopis ponovno otkrili moderni istraživači i mogao bi biti objavljen za širu javnost.



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

NLO i Vanzemaljski SvetNLO i Vanzemaljski Svet - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana