Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Mudre Pouke - 15

   Iz Riznice Mudrosti. Duhovne vrednosti trebealo bi da zauzmu ključno mesto u našim životima i da se rukovodimo prema njima. Da bismo delali prema sopstvenim uverenjima, potrebni su nam mudrost, znanje i hrabrost.

Osmeh gore Osmeh na lice:  

PRIČA O ČETIRI ŽENE
     Bio jednom jedan trgovac koji je imao četiri žene. Volio je najviše svoju ČETVRTU ŽENU. Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno.
Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje. On je volio i svoju TREĆU ŽENU jako puno. Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima. No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem. On je naravno volio i svoju DRUGU ŽENU. Ona je bila vrlo obazriva i strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje. Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi drugoj ženi i ona bi mu pomagala da prevaziđe velike probleme. I na kraju PRVA TRGOVČEVA ŽENA. Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaže oko posla, sticanja bogatstva te u održavanju celog imanja. Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju PRVU ženu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primećivao. Jednog dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vreme približilo i da će umreti. Pomislio je na svoj bogati život te reče:
- Imam sada ČETIRI žene, ali kada umrem biću sam, vrlo sam!
Onda upita ČETVRTU ŽENU:
- Volio sam te najviše, kupovao ti haljine najlepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?
- Nikako! - odgovori četvrta žena i iziđe bez ijedne reči.
Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce. Onda trgovac upita TREĆU ŽENU:
- Volio sam te čitavog života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?
- Ne! - odgovori treća žena - Život na zemlji je suviše dobar, preudaću se nakon tvoje smrti.
Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora. Tada upita DRUGU ŽENU:
- Uvek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?
- Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći! - odgovori DRUGA žena - Najviše što mogu je pokopati te.
Odgovor ga je pokosio poput munje. Tada se začu glas:
- Ja idem s tobom, kud god da pođeš.
Trgovac se okrenu i ugleda svoju PRVU ŽENU. Bila je tako mršava i sasušena kao da je izgladnela. Zahvalno i žalosno trgovac odgovori:
- Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao!
    POUKA: Svi mi imamo ČETIRI žene u svom životu. ČETVRTA ŽENA JE NAŠE TELO – Bez obzira koliko ga negovali i posvećivali mu pažnju, napušta nas kad umiremo. TREĆA ŽENA JE NAŠA POŽUDA, STATUS I BOGATSTVO – Kada umremo, sve ide drugima. DRUGA ŽENA JE PORODICA I NAŠI PRIJATELJI – Bez obzira koliko nam bili blizu za života, ne mogu poći s nama u grob. PRVA ŽENA JE NEŠTO ŠTO NE MOŽEŠ VIDETI, A TO JE TVOJA DUŠA. Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umesto da kukamo na smrtnoj postelji.

ANĐEO ZVANI MAJKA

    Bilo jednom jedno dete koje se pripremalo doći na svet. Jednog dana ono upita Boga:
– Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živeti tamo? Bog odgovori:
– Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pevati i smešiti se. Tako ćeš ti osetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan.
– Dobro, kako ću ih razumeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik? – zapita dete.
– Anđeo će ti govoriti najlepše i najslađe reči koje ćeš moći čuti na svetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati.
– Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štititi? – zabrinuto nastavi dete.
Bog se nasmiješi i kaže:
– Tvoj će te anđeo uvek štititi, pa bilo to i po cenu njegovog vlastitog života.
Dete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
– Ali ja sam veoma tužan zato Te više neću moći videti.
– Tvoj će ti anđeo uvek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene.
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopreše do njega. Dete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje: – Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo?
Bog odgovori s velikim osmehom:
– Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA!

INDIJANSKA LEGENDA

    Postoji jedna legenda Čiroki indijanaca oobredu prelaska dečaka u zrelo doba. Naime, otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju i ostavio ga tu samog! Od dečaka se zahtevalo da celu noć nepomično sedi na jednom posečenom stablu i da ne smeje da skine povez sa očiju sve dok ne oseti prve zrake sunca na licu. Nije smeo plakati, niti zvati pomoć.
    Kada preživi noć, postaće ČOVEK. Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dečacima o svom iskustvu, jer je svaki od njih morao da uđe u zrelo doba na svoj način. Dečak je naravno bio prestravljen. Mogao je oko sebe čuti sve vrste zvukova. Od krikova divljih zveri do udaljenih glasova ljudi koji bi ga isto tako mogli povrediti ili ubiti. A neprestano je osećao i huk vetra koji mu je nosio u lice travu i zemlju. Ali ipak mali indijanac sve je to stoički podnosio. Znao je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovek.
    Konačno, nakon užasno proživljene noći, izašlo je sunce i on je mogao da skine povez sa očiju. I tek u tom trenutku mali Čiroki indijanac otkrio je da je njegov otac sve vreme sedio pored njega na drugom posečenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!
Isto tako ni mi nikad nismo sami. Neko uvek pazi na nas.
DAVANJE

    Legenda o četri mudraca. Koji su se danima molili da stupe u Raj. Hteli su da vide kakav je život među blaženima. Bili su uporni i dosledni. Molili su se dok nisu izmolili. Tako se nađoše u Raju. Proveli su čitav dan među srećnima. Živeli su blaženim životom od jutra do noći. 
    Prvi mudrac nije mogao da podnese toliku sreću i umro je odmah.
    Drugi mudrac je izgubio razum i poludeo je.
    Treći mudrac je rajsku svetlost zatvorio u sebe i nikome nije hteo da je daje. Svetlost rajskih vrtova se kod njega pretvorila u tamu.
Samo je četvrti mudrac ostao zdrav i čitav. On je shvatio suštinu života. Radost davanja. Sve što je video prenosio je na druge ljude. Svim ljudima je pomagao. Svetlost im je donosio. Tako je živeo ispunjeno. Sreću može da podnese samo onaj ko deli. Blagosloven je čovek koji se daje. Sve što steknemo nije samo naše. To pripada čitavom svetu. Naše znanje, ideje, vrline, radost, volja, bogatstvo i ljubav. Delimo čovečanstvu. Zajednici. Koju nosimo u sebi. Pomozi! Podaj! Podeli! Ceo svet je tvoj!
VIĐENJE JEDNOG STARCA

    Jedan starac, godinama živeći u samoći u pustinji, pao je u duhovnu malaksalost i mnoštvo pomisli počelo je da muči dušu njegovu, ulivajući mu sumnju da li on ide pravim putem i da li postoji nada da će trudovi njegovi najzad biti krunisani uspehom? Starac je sedeo oborene glave. Srce je tištalo, a oči nisu puštale suze. Suva tuga mučila ga. Dok se on tako mučio u svome jadu, javio mu se anđeo Božiji i rekao mu:
- Šta se plašiš i zašto takve pomisli ulaze u srce tvoje? Nisi ti ni prvi ni poslednji koji ide tim putem. Mnogi su već prošli njime, mnogi idu i mnogi će proći njime i ući u svetle obitelji raja. Pođi sa mnom, ja ću ti pokazati razne puteve kojima idu sinovi ljudski, kao i to kuda odvode ovi putevi. Gledaj – i pouči se!
Mudre price i duhovne pouke
Mudre price i duhovne pouke
×
    Starac se povinova naređenju anđela, ustao je i pošao. No, tek što je učinio nekoliko koraka napred, on kao da se obreo nekoliko koraka van sebe i pogružio se u posmatranje čudnog viđenja koje se otkrilo njegovim duhovnim očima. On je video, levo od sebe, gusti mrak, kao neprobojni zid, iza koga su se čuli šum, larma i metež. Zagledavši se pažljivije u mrak on je video široku reku po kojoj su se valjali talasi, napred i nazad, levo i desno sa ljudima u njima i kad god bi se pojavio neki talas pred njegovim očima, do njegovih ušiju dopirao bi neki tajanstveni glas koji mu je objašnjavao: 'to je talas neverovanja, bezbrižnosti, hladnoće; a to je nemilosrđa, razvrata, otimanja; a to je zabave, zavisti i razdora; a to je pijanstva, nečistote, lenjosti, nevernosti u braku' i tako dalje i tako dalje. Svaki talas nosio je u sebi mnoštvo ljudi i čas ih podizao uvis, čas ih je bacao u dubinu. U užasu starac je zavapio:
- Gospode, da li će svi ovi da poginu, zar nema nade da će se spasti?
    Anđeo mu je odgovorio:
- Pazi dalje i videćeš milost i pravdu Božiju.
    Starac je bolje pogledao reku i spazio na celoj njenoj površini mnogo malih lađa u kojima su sedeli svetli mladići sa svakovrsnim oruđima za spasavanje utopljenika. Oni su ih sve prizivali k sebi, jednima su pružali ruke, drugima su spuštali daske i letve, trećima su bacali užad, a ponekad su u dubinu spuštali kuke i čaklje da bi se uhvatio neko za njih. Ali su odzivi na njihove pozive bili retki, a još manje je bilo onih koji su se koristili pruženim oruđima spasenja. Većina njih odbijali su ih sa prezrenjem i kao sa nekom divljom nasladom, pogružavali se u ovu reku, koja je isparavala dim, smrad i gar. Starac je podigao svoj pogled dalje i tamo spazi bezdan u koji se reka survavala. Mnogobrojni mladići su plivali u lađama pored same ivice bezdana i brižno nudili pomoć svakome utopljeniku, ali odziv je bio veoma slab i hiljade nesrećnika survavalo se u bezdan iz koga su se čuli očajni krici i škrgut zuba. Starac je pokrio lice rukama i zaplakao. U tome je začuo glas sa neba: 'Gorko, ali ko je kriv? Reci mi šta bih ja mogao da učinim za njihovo spasenje, a šta nisam učinio. Ali oni sa ogorčenjem odbijaju svaku pruženu im pomoć. Oni će me odbiti ako im siđem i u najžalosnija mesta njihova stradanja.'
    Pošto se malo umirio starac okrene pogled na desnu stranu, ka svetlom istoku, i bio je utešen radosnim viđenjem. Oni koji su se odazvali pozivu svetih mladića, pružili im ruku, ili se hvatali za bilo koje oruđe spasenja, bili su izvlačeni na desnu obalu reke. Ovde su ih prihvatala druga lica, uvodili ih u nevelika divna zdanja rasuta u velikom broju po čitavoj obali reke, tamo su ih umivali čistom vodom, oblačili u čiste haljine, opasivali, obuvali, davali štap u ruke, potkrepljivali ih hranom i odašiljali ih na put, dalje na istok, da idu bez zadržavanja, pažljivo gledajući pred noge, da usput ne propuste ući u svako zdanje koje ih sretne na putu, da se u svakom zdanju okrepe hranom i savetom čuvara ovih zdanja. Starac je preleteo pogledom po obali reke i video kako duž nje izbavljeni iz reke idu ukazanim putem. Na njihovom licu jasno se odražavala radost i oduševljenje. Videlo se da su osećali osobitu lakoću i silu, i kao na krilima žurili su napred putem, posutim divnim cvećem. Starac je skrenuo svoj pogled dalje na istok i evo šta je spazio. Prijatna livada se prostirala nedaleko od obale.
    Dalje iza nje započinjao je lanac planina sa brdima, od kojih su neka bila gola, a neka pokrivena većom ili manjom šumom, a između brda videli su se klanci i dubodoline. Po svima njima bili su putnici. Neki su se penjali uzbrdo, neki su sedeli umorni, neki su stajali kolebajući se, neki su se borili sa zverima i zmijama. Jedan je išao pravo istoku, drugi je okolišao, a treći je presecao popreko puteve drugih. Svi su bili u trudu i znoju, borbi i naprezanju, i duševnih i telesnih sila. Retko su bili putnici koji su uvek videli put: često se on gubio ili delio u raskršća; negde su bili magla i mrak, negde ga je presecao ambis ili strma litica; negde su put pregrađivali zverovi iz šume ili otrovni insekti iz pećina.
    Ali gle čuda! Svuda po brdima bila su rasejana sjajna zdanja slična onima na obali reke, u koja su prihvatani utopljenici koji su spaseni iz reke. Čim bi putnik ušao u ova zdanja, kako mu je zapoveđeno na početku puta, ma kako umoran bio, izlazio je iz njih bodar i pun snage. Tada ni zveri ni insekti nisu mogli da gledaju na njega nego su bežali; nikakva prepona nije ga mogla zadržati, i on je brzo i lako nalazio skriveni put po ukazanjima koja je u zdanjima dobijao. Čim bi koju preponu na putu savladao ili nekog neprijatelja pobedio, on je bivao sve veći, snažniji i lepši; što se više kretao ka vrhu, bio je sve bolji i svetliji. Vrh planine bio je ravan i sav u cveću. Ko dospe do vrha, uđe u svetli oblak i više se ne vidi. Starac je podigao pogled iznad onog oblaka i iza njega spazio čudnu svetlost, neopisive lepote, iz koje su do njegovih ušiju dopirali umilni zvuci 'Svjat, svjat, svjat Gospod Savaot!'
    Starac je u umiljenju pao na zemlju i tada je iznad sebe čuo reč Gospodnju: 'Tako trčite da postignete' (I Kor. 9,24). Kada je ustao na noge, starac je video kako se sa raznih mesta i visina planine veliki broj putnika vraća natrag ka reci, neki ćuteći, neki sa krikom i hulnim psovkama. Svakoga od njih pozivao je sa svih strana glasom: 'Stani, stani!', ali gonjeni od nekih malih tamnolikih bića, oni nisu obraćali pažnju na opomene i ponovo su se pogružavali u smrdljivu reku. Tada je starac u čuđenju uzviknuo:
- Gospode, šta je ovo?
I čuo je odgovor:
- To je plod samovolje i ne pokoravanje poretku koje je Bog ustanovio!
Time se viđenje završilo. Posle završenog viđenja, anđeo je zapitao starca:
- Jesi li se utešio?
    Umesto odgovora, starac mu se pokloni do zemlje. Reka je svet, pogruženi u njoj su ljudi koji žive po duhu ovoga sveta, u strastima, porocima i gresima; svetli mladići u lađama su anđeli i uopšte blagodat Božija koja priziva spasenje; bezdan u koji se survava reka sa ljudima jeste propast; krasno zdanje na desnoj obali reke jeste Crkva, u kojoj se kroz tajnu krštenja i pokajanja obraćeni grešnici umivaju od greha, oblače u haljine opravdanja, opasuju se silom nebeskom i postavljaju na put spasenja; ulazak na goru sa raznim teškoćama – to su razni napori za očišćenje srca od strasti; zveri i insekti – to su neprijatelji čovekovog spasenja; ravna površina na brdu – to je umirenje srca; svetli oblak koji sakriva putnike – to je spokojna smrt; svetlost poviše gore – to je raj blaženi; zdanja rasejana po gori – hramovi Božiji. Ko ulazi u ova zdanja na putu, tj. prima svete tajne i učestvuje u crkvenim bogosluženjima i molitvama Crkve, koristi se savetima i rukovodstvima pastira – taj lako savladava sve prepreke i brzo dostiže savršenstvo. A ko ovo dobrovoljno odbacuje, ne podčinjava se zapovestima crkvenih pastira, taj brzo pada i duh ovoga sveta ponovo ga privlači.



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

Pravoslavlje i ReligijaPravoslavlje i Religija - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana