Naslovni baner
Home Dugme
Vesti iz SrbijeVesti iz Crne GoreVesti iz Bosne i hercegovineVesti iz HrvatskeVesti iz MakedonijeNovice iz Slovenije in tujineHoroskopBioritamVesti iz sportaVesti iz svetaTV programi balkanskih televizijaVesti KulturaObrnute vestiBesplatni oglasiElektronske RazgledniceDodaci za sajt
Meni

Kremansko Proročanstvo

     Tarabići i Njihova Priča o Budućnosti. Tarabići su čuvena zlatiborska porodica iz sela Kremana koja se proslavila širom Balkanskog poluostrva po svojoj vidovitosti. Tarabići su se doselili iz Hercegovine na Taru, u selo Kremna.

   Prema porodičnom usmenom predanju, Spasoje Tarabić sa svoja četiri sina, Milošem, Savom, Lazarem i Milanom, terajući stoku na prodaju u Bosnu, a prelazeći preko obronaka Tare, vidje u jednoj dolini zmiju sa dukatom u ustima.
    Tarabići tad zastadoše i počeše da kopaju na tom mjestu. Iskopali su ćup pun dukata i četvorica braće su ga podelili na ravne časti, puneći dukatima jedan volujski rog i tako deleći zlato u krug. Prema prethodnom dogovoru, trojica braće su uložili novac u gradnju kuće na tom mestu, dok Miloš, ne znano zašto, nije hteo da učestvuje u tome, ali je ostao da živi u zajednici sa braćom.
   Prema jednom drugom predanju, on je svoje dukate zakopao u temelje njihove nove kuće. Na mestu gde su Tarabići našli zlato i gde su sazidali kuću, nastao je zaselak porodice Tarabić.
   On se nalazi na južnim obroncima Tare, iako je dio sela Kremna, koje se nalazi na severnim obroncima Zlatibora. Kako se veruje, Kremna su nastala u drevnoj fazi nastanka Zemlje, prilikom jednog njenog sudara sa nekim drugim nebeskim telom. Tako je nastala Kremanska kotlina, koja čini prelaz Zlatibora ka Tari. Ovdašnje stene su veoma neobičnog sastava (po tome su Kremna dobila ime; kamen - kremen). Smatra se da je to neka vrsta poludragog kamena, a priče kruže da se on tajno ispituje u zapadnjačkim laboratorijama. U stvari, naučnici tvrde da je kremansko zemljište sastavljeno od stena periodotita koje metamorfozom prelaze u serpentine i imaju prirodnu moć biogenog zračenja koja blagotvorno deluju na ljudski organizam. Poznato je da Kremanci izuzetno dugo žive i osjećaju se zdravo i vitalno i u poznoj starosti.
    Možda baš zbog tog kamena, Kremna su oduvijek davala vidovite ljude. Zabeleženo je da je jedan Kremanac savetovao kneza Lazara da ne ide u boj s Turcima, već da ih pusti da odu dalje ka Evropi, ali knez ga nije poslušao. I za vrijeme Srpske revolucije pominje se neki vidoviti Kremanac kog Karađorđe takođe nije hteo da sluša. Ali zato je knjaz Miloš poverovao u njegovu vidovitost i dugo godina se pridržavao njegovih saveta. Kad je prestao da ga sluša, sustigla ga je dobro poznata sudbina: progon iz zemlje i sve ostalo.
    U XIX veku pojavljuju se proroci Tarabići, a poslije njih još nekoliko vidovitih Kremanaca: Stanoje Mulić, Jovo Krpa, Stevan Mulić, Bude Bogosavljević, Miloje Đurđić, Milun Nešović (negde i Nešević) i dr.
    Tarabići su imali sreću da im je kum bio pismen čovjek, prota Zaharije Zaharić, koji je njihova proročanstva preneo dr Radovanu Kazimiroviću, a on ih je objavio u knjizi 'Tajanstvene pojave u srpskom narodu i Kremansko proročanstvo'. Dr Kazimirović namerno kaže Kremansko, a ne Tarabića proročanstvo, jer nije sigurno šta su od toga predvideli Tarabići, a šta je uzeto iz kremanskog naroda i proročke tradicije. Recezent Kazimirovićeve knjige bio je vladika Nikolaj Velimirović, 77-mi proglašeni svetac Srpske pravoslavne Crkve.
     Predanja kažu da Kazimirovićevo Kremansko proročanstvo ipak nije sasvim originalno, već da je prota Zaharije originalni rukopis dao svom prijatelju, proti Gavrilu Popoviću, koji ga je, zatvorenog u jednu flašu, zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu. Ova kuća još uvek stoji, i još uvek nema nikog da ospori ili potvrdi ovu jednu od mnogobrojnih legendi o Kremanskom proročanstvu.
    U doba vladavine komunizma u Jugoslaviji, tadašnji vrh države svojski se trudio da ospori Kremansko proročanstvo. D. Golubović je objavio drugo izdanje Kremanskog proročanstva, u kom se, između ostalog, kaže i da će srpski narod najzad naći svoj večni mir kad se povede za znakom koji se vidi kad se jabuka raseče na pola - aluzija na petokraku, simbol komunizma.

KREMANSKI KAMEN

    Kamen je sastavni dio mističnosti i istorije Kremna. Samo ime Kremna vodi poreklo od kamena (kremena). U blizini Kremna, na putu za Taru, pre nekoliko godina podignut je Dom proroka, jednosobna brvnara koja je bila neka vrsta muzeja. U njoj je bilo sakupljeno više eksponata vezanih za Kremna i Tarbiće. U brvnari-muzeju kao jedan od najiteresantnijih eksponata bila je izložena tzv. Kosmička kugla, kamena lopta glatka na dodir, prečnika oko jedan metar. Po predanju, to je jedan primerak od više miliona takvog kamenja koje je nekad davno zasulo Zemlju iz svemira.
     Veruje se da ovo kamenje zrači nekakvom čudnovatom energijom, i da tako deluje na posedovanje moći vidovitosti kod Kremanaca. Priče kažu da se ovo kamenje tajno proučava u zapadnjačkim laboratorijama.
    2004-te godine neke britanske i američke kompanije su počele kopanje rude nikla u Kremnima i Mokroj Gori. Ubrzo se odustalo od toga, navodno jer zalihe nisu bile velike, ali Kremanci kažu da se jedne noći, kad su kopali nikl, začula jaka čudnovata eksplozija, a već sledećeg jutra Britanci i Amerikanci su uzrujano otišli.
    Lokalno stanovništvo se bunilo protiv kopanja nikla, jer je čulo za rudnike u Sibiru u Rusiji, gde je okolina zagađena i do 200 kilometara uokolo. Zato im je laknulo kad su Amerikanci otišli, ali oni su ubrzo opet došli.
    Međutim, ima i onih Kremanaca koji se ne uzrujavaju zbog kopanja nikla, jer se pozivaju na reči Tarabića, koji su rekli da će stranci doći da kopaju rudu, ali da će to biti najobičniji kamen, i da će ga oni prodavati po svetu, verujući da je poseban, međutim od toga neće biti ništa. Ovi snimci Kosmičke kugle napravljeni su 9-tog avgusta 2005-te godine oko 15 časova. Nepunih 36 časova kasnije Dom proroka je zagonetno, do temelja izgoreo, a Kosmička kugla se raspala. Veruje se da je neko od mještana podmetnuo požar. Dom proroka je ubrzo potom obnovljen.
     Kremansko proročanstvo sadrži dosta predviđanja, od kojih su se mnoga ispunila. Tarabići su predvideli pronalazak televizije, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smene na srbijanskom prestolju, propast Karađorđevića, a zatim njihov povratak u zemlju, kao i dolazak na čelo zemlje crvenog cara sa zvezdom na čelu - aluzija na Josipa Broza.
     Prvi Tarabić za koga se zna da je posedovao dar vidovitosti bio je Miloš Tarabić (1809-1854). Živeo je prilično kratko, četrdeset i pet godina, kao što je i prorekao. Kada se njegova predviđanja uporede sa predviđanjima njegovog sinovca Mitra Tarabića (1829-1899), vidi se da je Miloš bio daleko vidovitiji od Mitra, ali je Mitar više govorio i proricao.
    Prema rečima prote Zaharija, Miloš je imao čudne pronicljive oči i blago i pobožno ponašanje (mada je prota Zaharije malo poznavao Miloša i sa njim je svega dva-tri puta razgovarao, a sa Mitrom nebrojeno puta, jer je Miloš umro tri godine nakon što je prota Zaharije stigao u kremansku parohiju. Ovaj protin opis Miloša je verovatno posledica podsvesnog ubeđenja da vidoviti ljudi imaju pronicljive oči i da je Miloš, kao prorok, bio veoma smeran i pobožan čovek). Dalje ljudi kažu da je Miloš bio padavičar, i veoma pošten čovek koji je živeo povučeno i malo s kim je razgovarao. Bio je nepismen i ćutljiv čovek. Imao je dva brata, Lazu i Milana, koji se nimalo nisu odlikovali vidovitošću. Nije se ženio, a Mitar jeste, čiji sin Sreten takođe nije bio nimalo vidovit.
    Miloš je kratko živeo, ali je govorio da će i poslije smrti živeti. Rekao je da će njega živog sahraniti i da će se poslije smrti javljati jednom iz svoje familije. To je bio Mitar. Mitar je mnoge stvari čuo još u detinjstvu od strica Miloša, a nešto je saznao i iz Miloševih javljanja o kojima je pripovedao proti Zahariju. Kad bi ga prota Zaharije, njegov kum, pitao kako zna, obično bi odgovarao: 'Tako mi je, kume, kazato!' Prota je govorio i šta mu je Mitar odgovarao kad ga je ispitivao o mnogim drugim stvarima. Tad bi obično rekao: 'Ja, kume, nijesam gatar. Samo znam da pričam što mi je kazato!'
     Ni Miloš ni Mitar nikad nisu svoja predviđanja vezivali za tačne datume, već su uvek govorili 'kad to bude, onda će', mada su neretko važnije događaje vezivali sa drugim od manje važnosti. Ako bi nešto trebalo da se dogodi uskoro, onda bi govorili: 'Skoro će biti!' ili 'Uskoro ćeš, kume, čuti!' i sl. Ponekad se neki događaj dugo nije događao, pa bi prota obično gubio nadu da će se to ikad dogoditi. Tad bi mu Mitar rekao: 'Ja ti, kume, nijesam reko kad će se baš to dogoditi. Čekaj, pa ćeš čuti!' I kasnije, po protinim rečima, to bi se zaista obistinilo.
    Iako je Mitar bio mnogo orniji za razgovor od Miloša, koji je bio neka vrsta osobenjaka, i on je govorio 'jezikom Pitije'. Narod ih je obojicu smatrao za lude i šašave ljude, a kad bi se kasnije stvarno dogodilo ono što bi oni prorekli, tad bi govorili: 'Ene! Potrevi Tarabić!' Taj početni loš stav kremanskog i uopšte čitavog zlatiborskog stanovništva prema Tarabićima bio je takav uglavnom jer ljudi često i nisu razumeli Miloša i Mitra. Na primer, kada je Miloš u svoje vreme govorio kako će se zemlja meriti i prema meri danak plaćati (tako je on prorekao plaćanje poreza na zemljište po arima i hektarima) i kako će novac biti jedno parče hartije, malo ko od tadašnjih nepismenih ljudi mu je verovao i proglašavali su ga čudakom. Oni nisu dočekali da vide ostvarenje njegovih predviđanja.
    Ipak, Tarabići su uživali i veliki ugled među mnogim ljudima, a neki su ih se čak i plašili. Sam prota Zaharije je bio narodni poslanik od 1865-te do 1867-me godine, za vrijeme vladavine knjaza Mihaila Obrenovića. Tad mu jednom Mitar reče: 'Nemoj, kume, više biti poslanik!' Prota ga je poslušao i na njegovo mesto je došao Mihailo Smiljanić, koji je bio poslanik dugo godina poslije njega.

PROROČANSTVA MILOŠA TARABIĆA
prema Kremanskom proročanstvu dr Radovana Kazimirovića

    Miloš Tarabić je tačno predskazao ne samo svoju smrt, već i sudbinu svih tadašnjih srbskih vladara i događaje na tadašnjoj političkoj sceni Srbije. Ukupno, ostavio je skoro dvadeset različitih proročanstava, pa se ne može govoriti o tome da je slučajno pogađao stvari. 'Da čovek baš izmišlja, teško će toliko budućih događaja izmisliti. Stoga će svaki razuman čovek pre verovati u njegovu izvanrednu moć (kriptestezija), koja mu je Bogom dana, a pred kojom mi stajemo začuđeni, zapanjeni!' (dr R. Kazimirović, 'Kremansko proročanstvo')

 Miloš je, uopšteno, prorekao sledeće stvari:

1) svoju smrt - Imao je staru majku koja ga je stalno molila i preklinjala da se ženi, što on nikako nije hteo i umro je neženjen. Jednom, kad su mu majčina moljakanja dosadila, rekao joj je: 'Čuješ li ti, babo! Nemoj me moliti da se ženim. Ja se ženiti neću! Kad budem imo četres i pet godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti me nikad nećeš!' Isto je rekao i svojoj braći.

2) sudbinu svoje sestre Bose - Imao je sestru Bosu (1816-1898) koja ga je takođe stalno molila da se ženi, jer je željela da mu na svadbi zaigra. Jednom je i njoj rekao: 'Ja se, Boso, ženiti neću, a ti ćeš se udati, i udaćeš se dobro. Dobićeš i đece, ali će ti sve najmilije pomrijeti u cvijetu mladosti. Tad će doći vrijeme kad ćeš se pokajati i mene sjetiti, pa ćeš reći 'E, jadna Boso! Kamo lijepe sreće da se nijesam ni udavala!'
   
3) sudbinu serdara Jovana Mićića - Jovan Mićić je bio apsolutistički vladalac sa titulom rujanskog (zlatiborskog, užičkog i ariljskog) serdara u prvoj polovini XIX veka. Jednom je pozvao Miloša i rekao mu da se okane 'ludih vračarija'. Da bi ga omalovažavao, upita ga: 'Otkud moreš znati sudbinu ljudi?' Miloš mu reče: 'Taj mi je dar urođen i od Boga Gospoda dat.' 'Ondak', reče mu serdar, 'ded meni što proreci!' A Miloš mu reče: 'Ti ćeš od gladi umrijeti!' Pošto je serdar bio jedan od najbogatijih ljudi, imao je skupoceno odelo, velike posede i veliku vlast, ovako nešto izgledalo je krajnje glupo i nimalo verovatno. Smejući se, serdar ga opet upita: 'Vidiš li onu kobilu tamo u avliji?' 'Vidim', odgovori Miloš. 'E, dede proreci što će oždrijebiti!' 'Žensko ždrijebe', reče Miloš. Tad serdar naredi da ubiju kobilu i da je raspore, i u njenoj utrobi stvarno nađoše žensko ždrebe. Tad se serdar Mićić uozbilji i duboko uzdahnu. 27-mog decembra 1844-te godine umro je od gladi u zarobljeništvu u gurgusovačkoj ozloglašenoj kuli Jovan Mićić, rujanski serdar.

 4) smenu dinastija na srbskop prestolju - Onda kada na Zlatiboru niko nije ništa slično slutio, Miloš Tarabić je govorio da će iz zemlje otići knjaz Aleksandar Karađorđević i da će opet doći knjaz Miloš Obrenović. Sav narod je verovao da je knjaz Miloš umro u Rumuniji, čak je to pisalo i u novinama, ali Miloš je nepokolebljivo tvrdio da je stari knjaz živ, i da će opet doći da vlada, ali to će trajati nepune dve godine, a zatim će umreti prirodnom smrću. Tako je i bilo.

5) vladavinu Mihaila Obrenovića - Miloš je govorio: 'Poslije smrti knjaza Miloša doći će da vlada njegov sin Mihailo. On će vladati dobro. On će uzeti gradove od Turaka i išćeraće ih iz Srbije. Ali kad počne da radi da uzme Bosnu i Hercegovinu, ondakar će poginuti od svojih ljudi!'

6) vladavinu kralja Milana Obrenovića i Srpsko-turske ratove - O kralju Milanu Miloš je proti Zahariju govorio: 'Knjaz Mihailo gine, pa će poslije dovesti jedno dijete da vlada, i ono će vladati svakojako. Ono će Srbiju namučiti, ali će je i kraljevskim vijencem ovjenčati.
     To dijete će sa Crnom Gorom objaviti Turskoj carevini rat, ali će Turska carevina biti veoma jaka i mi ćemo, kume, teško š njom na kraj izaći. Tada će se i Rusija umiješati. Neće ni njojzi lakše ići, ali će je pobijediti. Sva okolna naša sela spaliće Turčin, ali se, kume, ne boj! Kremna neće postradati, Turčin preko Šargana neće prijeći.'

7) proglašenje Srbije za kraljevinu - 'Kad se rat svrši', dalje je Miloš govorio, 'Srbija će da poraste i ojača. Neće dugo potrajati i ona će postati kraljevina.'

8) sudbinu kralja Aleksandra i kraljice Drage - Rekao je (govoreći o kralju Milanu): 'To dijete metnuće na glavu krunu kraljevsku, ali će biti zle ruke i zle sreće, umrijeće u najboljem dobu. On će imati sina jedinca i taj će biti gore sreće no što mu je otac bio. Neće imati od srca poroda. Ondakar će jednog dana poginuti i kralj i kraljica. Poginuće u samome dvoru. Ubiće ih vojska!'

9) ponovni dolazak Karađorđevića - Miloš dalje nastavlja sa proricanjima: 'Poslije ove pogibije na srpski prijesto će opet doći Karađorđevići. Oni će doći i vladati narodom, ali neće dugo proći, pa će nastati veliki ratovi!'

10) Prvi svjetski rat - 'Sve velike sile udariće jedna na drugu. Krv će se potocima proljevati. Izginuće mnogo svijeta. Mnoge će se majke u crno zaviti, jer će svoje najmilije izgubiti. Mnogo će đece bez roditelja ostati!'

11) veliku epidemiju na Zlatiboru 1915-te godine - 'Narod će strašno poboljevati i umiraće užasno! Smrt će mnoge istrijebiti. Mnoge će kuće bez čeljadi ostati!' Tokom te godine, samo u Kremnima umrlo je preko 500 ljudi. Iz kuće po dvoje-troje čeljadi je umiralo na dan.

12) propast Srbije - 'Srbija će propasti. Narod će biti u izgnanstvu tri ljeta, pa će zatim bez puške ući u Otadžbinu.'

13) propast Turskog carstva - 'Rat će mnoge pokositi. Kad sve to bude ondakar će i Turske carevine nestati. Nje će sasvim nestati iz Evrope!'

14) propast Austrije - 'Nestaće, kume, i Austrijske carevine! I njojzi će doći kraj. Tada će narodi koje je ona pritisla življeti slobodno.'

15) sudbinu Istanbula - 'Kad Turska bude sasvim išćerana iz Evrope, ondakar će Carigrad uzeti Rusija. Ona će biti najsilnija država na svijetu. Ali ga jopet ni ona neće u svojijem rukama imati, no će ti, kume, i druge države vladati, dogovorno kao na saboru. Carigrad će biti 'svačiji i ničiji'!' Po ovom proročanstvu, Istanbul će u budućnosti izgleda biti međunarodni grad pod ruskom upravom.

16) proglašenje Srpske carevine - 'Naša će vojska, kume, dugo u Višegradu zastati. Višegrad će dugo biti ni u našijem ni u neprijateljskijem rukama. Ali, kad jednom velike sile nadjačaju, kad jednom neprijatelju pukne po glavi, ondakar će naša vojska lako prijeći i uzeće cijelu Bosnu i Hercegovinu. Tada će se naša Srbija mnogo proširiti. Povratićemo jopet granice, koje smo nekada pod carevima imali. Bosna i Hercegovina biće naše. Đe je srpska kuća, biće srpsko. Kad sve to bude i svrši se, neće dugo potrajati i Srbija će biti carevina.' Moguće je da je Miloš ovde, rečju carevina hteo da označi ne toliko oblik državne uprave koliko veličinu buduće naše zemlje.

17) buduću prestonicu - Najzad, Miloš Tarabić je vidio da će naša buduća carska prijestonica biti Kruševac. Rekao je: 'Pošto Srbija postane carevina, ondakar neće dugo proći, pa će i prijestonica prijeći iz Biograda u Kruševac. Kruševac će, kume, biti carska prijestonica!'

ZAHARIJE ZAHARIĆ

    Zaharije Zaharić (1836. – 1918.) bio je kremanski paroh, kum čuvene vidovnjačke porodice Tarabića. Njegova zasluga je što su proročanstva Tarabića sačuvana, jer je on, kao pismen čovek, zapisivao sve svoje razgovore sa Tarabićima.
    Bežeći od Turaka, beranski knez Stjepan Radonjić doselio se u Kremna i napravio kuću na brdu Strmcu. Kasnije se preselio na susednu padinu koja gleda na to brdo, jer je tu bilo i vode i drveta i kamena. Po jednom od sinova kneza Stjepana, proti Zahariju, porodica je promenila prezime u Zaharić. Kuća Zaharića bila je čuvena po proizvodnji veoma dobre rakije. Do okupacije od strane Bugara 1943-će godine na kući Zaharića nalazilo se četrnaest odžaka. Bugari su ih sve popalili, a kada su po podrumima izbušili burad, potekla je rijeka rakije.
    Zaharići su od davnina bili sveštenička porodica. Prota Zaharije je u Kijevu završio duhovnu akademiju, a potom je došao u Kremna, 1841-ve godine, i već sa sedamnaest godina je postao prota. Kada se zapopio, promenio je prezime Radonjić u Zaharić.
    Prota Zaharije bio je omiljen u narodu. Sa 35 godina bio je izabran za narodnog poslanika i na tu funkciju je biran nekoliko puta. Odustao je tek kada mu je Mitar Tarabić za vreme mandata 1865. – 1867. rekao: 'Nemoj, kume, više biti poslanik!'
    Bio je veliki pristalica dinastije Karađorđevića. Kod kralja Petra je dolazio bez najave i ulazio bez pitanja, a ovaj ga je za put uvek darivao dvorskim cigaretama. A prota je njemu donosio vodu sa lekovitog Rakovog vrela u Kremnima. I za vreme Prvog svetskog rata kralj Petar ga nije zaboravio, već je proti, koji je tad bio teško bolestan, iz Soluna tajno slao pomoć. Kao uticajnom čoveku kod Srba sa obe strane Drine, proti su se poveravali delikatni poslovi. U Kremna su, da bi se sa njim videle i dogovarale, dolazile najviđenije svetovne i duhovne ličnosti ondašnje Srbije. 1915-te godine kod prote je došao dr Radovan Kazimirović, kome je prota poverio sva proročanstva Tarabića. Protina kazivanja profesor Kazimirović je između dva svetska rata pretočio u knjigu 'Tajanstvene pojave u našem narodu i Kremansko proročanstvo', čiji recenzent je bio episkop Nikolaj Velimirović.
    Zlatiborci su izgleda verovali da prota ipak nije bio samo verni sluga Božiji, jer su govorili: 'Rat će se završiti one godine kad proto Zarije umrije!'
    Prota je umro 25. februara 1918. godine, ne dočekavši 'slavno vreme kada će se narod jopet latiti pluga i uživati u slobodi', kako su mu proroci govorili.



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

ProrociProroci i Proročanstva - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
Molitva dana