Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Kako Se Setiti Prethodnih Života

   Hipnotička Regresija. Važnu prekretnicu u istoriji razvoja religija, odnosno vraćanja u već proživljene događahe i situacije, predstavlja pojava knjige 'U potrazi za Brajdi Marfi' sredinom prošlog veka.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
   Ona govori o slučaju domaćice iz Kolorada, SAD, koja se zbog alergijskih problema pojavila kod švajcarskog psihologa Morlija Bernštajna, koji je hipnozom želeo pronaći uzrok njenih problema. Međutim, već u toku prve seanse ta žena je odjednom počela pričati kao da je ona osoba pod imenom Brajdi Marfi koja živi u Irskoj nekoliko vekova ranije.
    U hipnotičkoj regresiji govorila je engleski jezik sa irskim akcentom i koristila se prastarim izrazima. Nakon prve seanse dr Bernštajn je veći deo tih sećanja izbrisao iz memorije domaćice ne znajući, zbog otpora prema mogućnosti ponovnog utelovljenja koji je vladao mešu naučnicima, kako to da prezentira. Ali, tokom kasnijih seansi razvio se celi život Brajdi Marfi i hipnotizer je ipak odlučio da ga ostavi u njenoj svesti i nakon regresije. Kasnije je dokazano da su ta žena, kao i to mesto, do u pojedinosti doista postojali i dr Bernštajn je napisao spomenutu knjigu koja je u novije doba prvi izveštaj o fenomenu reinkarnacije javno objavljena.

PODRUM JE PRONAĐEN

    Ova knjiga upoznala je mnoge čitaoce zapadnih zemalja sa shvatanjem koje je staro koliko i čovečanstvo, ali koje je tokom istorije mnogo puta zabranjivano i osporavano. Ideja reinkarnacije se najduže zadržala na Istoku i predstavlja osnov tamošnjih religija. Spomenuta knjiga zainteresovala je mnoge naučnike na Zapadu i potakla ih da se otvore za racionalna istraživanja mogućnosti reinkarnacije, ne uzimajući je kao religijski aspekt već kao ideju s viševekovnim značenjem za razvoj ljudskog roda. Tako hipnotička regresija postaje sredstvo istraživanja reinkarnacije. Ona postaje tehnika vođenja do pojava koje se mogu objasniti kao prethodni život, ne vezujući se ni uz kakav određen verski sistem.
    U blizu četrdeset godina istraživanja mnogih psihijatara, kao i istraživača okultnog, pokazalo se da postoji veliki broj slučajeva koji govore u prilog teoriji reinkarnacije. U stanju dubokog hipnotičkog sna primenom regresione tehnike dolazi se do iskustva koja sliče sećanjima iz prethodnih života. Katkada se to vrlo lako može potvrditi konsultujući zabeleženu istoriju. A ponekad na svetlo dana izlaze podaci, delovi neke celine, za koje se posle nekog vremena ustanovi da su istiniti.
    Tako je J.Herbi Brenan, teoretičar i praktičar raznih oblasti psihičke magije, u svojoj knjizi 'Reinkarnacija', naveo slučaj žene koja se pod hipnozom setila da je bila Jevrejka u vreme antisemitskih progona. Da ne bude uhvaćena sakrivala se u podrumu jedne crkve. Nakon regresije ustanovljeno je da postoji upravo takva crkva, ali je nedostajao podrum. To je bio jedini detalj koji se nije slagao s pričom, ali dovoljan da većina posumnja u njenu verodostojnost. Međutim, radnici koji su neko vreme posle radili na renoviranju te crkve slučajno su pronašli opisani crkveni podrum koji je generacijama bio zatrpan i tako zaboravljen.

SAMO ZA STABILNE

    Postoje razni načini vraćanja u prošlost, odnosno razne tehnike regresije. Ipak se još često upotrebljava hipnoza jer omogućava veće uživljavanje u detalje pojedinih situacija i jasno doživljavanje iskustva. Međutim, ta tehnika ne ogovara svima stoga što ne može svako dostići potreban stepen hipnotičkog transa. Herbi Brenan u gore navedenoj knjizi upozorava kako tehnike koje razvijaju trans, kao što je hipnotička, nisu za one kojima doktor savetuje da se ne uzbuđuju, kao ni za one koji uzimaju bilo kakva srestva za umirenje. Stanje transa je samo za onoga koji čvrsto stoji na nogama.
    Hipnozu su koristili još stari Sumeri, najstariji kulturni narod na zemlji, iz IV veka pre naše ere, a posle i mnogi narodi kao što su Egipćani, Grci, Persijanci i Hindusi, najčešće u svrhu lečenja, odnosno samoizlečenja putem sugestije. Paracelzus u XVI veku govori o lečenju putem gledanja u kuglu, zbog čega bi bolesni pali u dubok san. U takvom snu su im davane potrebne sugestije koje bi dovele do izlečenja. Ovakvo lečenje palo je u zaborav nakon perioda inkvizicije kada se zbog toga završavalo na lomači. Moderna istorija hipnoze počinje teorijom Franca Antona Mesmera, s kraja XVIII i početka XIX veka, poznatom kao 'životinjski magnetizam'. On je bolesnike lečio putem 'fluida' koji je sam stvarao gladeći rukom otprilike pet ceentimetara iznad njihove glave, spuštajući je potom lagano od glave prema stopalima. Uskoro je ova teorija zabranjena, ali je ponegde dovela do naučnog istraživanja hipnoze kao metode koja se koristi isključivo u terapijske svrhe.
    Krajem XIX veka razvila se praksa da psihijatri i psiholozi hipnozom dolaze do podataka iz detinjstva ispitanika, kako bi se pronašli uzroci problema, pa i manjih fizičkih poteškoća. Tako su, na primer, ustanovili da je čovek koji se boji vode preživeo utapljanje u svom ranom detinjstvu. Strah od vode, tvrdili su psihijatri, posledica je proživljene traume. Pod hipnozom se čovek, ponesen u vreme svog detinjstva, ponaša detinjasto u pravom smislu te reči, pa čak i govori kao dete.

KAKO POSTIĆI TRANS

    Hipnoza je postepeno pokazivala širinu svoje upotrebljivosti i istraživanja su napredovala, pa se počelo ići u intrauterini život čoveka koji je tako imao prliku govoriti i svojoj prvoj proživljenoj traumi. Ali, povremeno su se dobijeni podaci teško povezivali sa bilo čime iz svakidašnjeg života ispitanika u regresiji. Sve do pojave knjige 'U potrazi za Brajdi Marfi' to je pripisivano halucinacijama u hipnotičkom snu. O reinkarnaciji se tada na Zapadu nije moglo otvoreno govoriti.
    Kako se izvodi hipnotička regresija? Stanje potrebno za vraćanje u detinjstvo ili prošle živote jeste trans. Međutim, da bi se to postiglo prethodno je neophodna maksimalna relaksacija čoveka koji ide u regresiju. To je veoma važno jer dok je organizam napet nema upadanja u hipnotički san. Metode relaksacije koje izvodi hipnotizer mogu biti različite, ali uglavnom se to svodi na mentalno opuštanje poedinih delova tela propraćeno određenim načinom disanja. Tek kada nastupi potpuno opuštanje može se početi sa hipnozom, odnosno davanjem sugestija od strane hipnotizera. Potpuna relaksacija je stanje vrlo blizu sna, ali nije spavanje, a povezano je sa nesvesnim delovima uma. Telesne funkcije organizma su smanjene, a duhovne aktivne.
    'U procesu hipnoze što je provodi drugo lice prenosi se na čoveka sugestija koja dolazi izvana, a on je prihvaća. Bez tog prihvaćanja nema delovanja hipnoze. Stoga je svak hipnoza autohipnoza, odnosno autosugestija' - spominjese u definiciji hipnoze Britanskog udruženja lekara. Premda postoje brojne tehnike hipnotiziranja, očigledno je osnova sih upravo sugestija. Vrste i način hipnoze zavisiće o hipnotizeru i njegovoj maštovitosti, kao i o karakteru ispitanika kojeg će hipnotizer prethodno proučiti. Za svaku hipnozu neobično je važno da čovek koji će se podvrći tehnici regresije ima za to stvarnu želju i veliko poverenje hipnotizera. U velikoj meri o tome će zavisiti da li će ispitanik hipnozom ući u laki, srednji ili duboki hipnotički trans.

KAO NA FILMU


    Za istraživanje prethodnih života, po J.H.Brenanu, potrebno je ući u srednji hipnotički trans. Da li je ispitanik doista u tom stanju potrebno je prethodno ispitati. To se čini tako da se osobi sugeriše određena reč uz koju će, kada je čuje, izvršiti neku radnju. Na primer, kaže mu se da ugasi svetlo pa ga se probudi iz transa i spomene 'ključna reč'. Ako na spomen te reči ispitanik doista ugasi svetlo znači da reaguje na posthipnotičku sugestiju, odnosno da je bio ušao u srednji hipnotički trans. Za duboki hipnotički trans provere su teže i zapravo samo mali broj ljudi može u njega ući.
    Kada je u transu ispitanik se sugestijom vodi unazad do u detinjstvo i usput ga se zaustavlja da opiše ono što vidi. Zbog jake traume rođenja, u hipnozi se ponekad izbegava ovaj doživljaj, već se iz perioda najranijeg detinjstva vremenskim skokom ulazi u neki prošli život. Ispitanik tada počinje priču koja se obavezno beleži da bi se kasnije proverila njena verodostojnost.
    U hipnotičkoj regresiji osoba može iskustvo prethodne smrti doživeti sećajući se događaja, imena mesta, ulica i osoba, a može se dogoditi da gleda svoje tadašnje telo kao na filmu o određenoj situaciji. Međutim, emotivno proživljavanje događaja prethodnog života, kada se osova oseća u telu, najkvalitetniji je deo svake regresije i jedan od važnijih ciljeva zbog kojih se sve i čini.
Naime, emotivno proživljavanje takvih situacija može osobi u regresiji pomoći da se oslobodi raznih stresova, fobija i napetosti u telu. Ti problemi, kao i mnoga psihička i fizička oboljenja, zapravo su posledica davnih traumatičnih događaja. Regresije su pokazale da najveći problemi dolaze naročito iz smrtno opasnih situacija. Tako se, na primer, pokaže da je osoba koja se boji visine smrtno stradala u jednom svom prošlom životu - padom sa velike visine. Isto tako je strah od zatvorenog prostora uzrokovan boravkom i/ili gušenjem u maloj prostoriji. Strah od vode, pokazala su iskustva u regresiji, dolazi od nekadašnje smrti utapanjem.
    Ovo ujedno govori u prilog izovođenja regresije čak i ako se gleda na način protivnika prihvaćanja reinkarnacije. Naime, ako se uzme da su doživljaji i slike iz nesvesnog samo proizvod ljudske mašte, ili u najboljem slučaju negde i nekada u životu nakupljeni razni utisci potom nataloženi u nesvesno na način koji odgovara svakoj individui ponaosob, ne može se poreći oslobađanje nekih psihičkih problema. Osim toga, izbacivanjem raznih negde nakupljenih sećanja čovek uči o sebi na nov, jedinstven način, bez obzira je to prošli život ili ne.

VELIKA ODGOVORNOST

    Međutim, čulno proživljavanje raznih situacija koje mogu biti emotivno jako nabijene govori i o velikoj odgovornosti hipnotizera. Ako hipnoza nije pravilno vođena, smatra većina psihoterapeuta, može biti opasna jer je ispitanik gotovo potpuno 'ogoljen' i podložan glasu hipnotizera koji stoga snosi veliku odgovornost. Stoga se hipnotičkoj regresiji mora pristupiti krajnje oprezno, respektujući i najmanje otpore prilikom ulaženja u iskustva.
    To je verovatno i jedan od razloga danas sve popularnije nehipnotičke tehnike regresija. Kod proizvođenja takve tehnike karakteristično je da svest ispitanika ostaje 'uključena' u procesu regresije, ali tako da joj se granice šire i primaju elemente nesvesnog. Tako se sprečava mogućnost nepoželjnih posledica za psihu čoveka koji ide u hipotetičke prošle živote, premda je intenzitet emotivnog proživljavanja u većini slučajeva nešto smanjen.
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana