Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Pogon NLO-a

   Kako Lete Leteći Tanjiri? Od 11. do 13. septembra 1989. godine, gledaoci lokalne televizije TV KLAS iz Las Vegasa mogli su da vide i čuju neverovatnu priču. U studio je došao naučnik Robert Skot Lazar i ispričao da američka vlada poseduje nekoliko havarisanih vanzemaljskih letelica, čije je višegodišnje proučavanje dovelo do izvanrednih naučnih i tehnoloških saznanja.

Osmeh gore Osmeh na lice:  
DEVET NLO-a U HANGARU

    Robert Skot Lazar rekao je reporteru TV KLAS Džordžu Napu da je i sam radio u 'sekciji S-4' tajne baze u pustinji Nevade, koja se zove 'Area 51' - Oblast 51.
    Tamo je došao do dokumenata koji su mu otkrili da se u drugom delu baze istovremeno odvijaju istraživanja 'antigravitacionog reaktora' za nove pogonske sisteme. Takođe je saznao - i video svojim očima - da se u jednom hangaru čuva devet letećih tanjira vanzemaljskog porekla. Radio je i sa naučnicima koji već decenijama pokušavaju da shvate principe rada i da da naprave kopije izvanredne vanzemaljske tehnologije, pomoću kojih se savladavaju ogromne svemirske udaljenosti. Lazar je tada gledaocima TV KLAS otkrio i mnoštvo detalja o vanzemaljskim letelicama, kao što su recimo: da kao pogonsko gorivo koriste supstancu nazvanu 'element 115', koja na Zemlji nije poznata. Amerikanci su iz letelica kojih su se domogli izvukli oko 25 kilograma te supstance.
    Ufolozi nisu Lazarevo svedočenje uzeli za ozbiljno. Kao i nekoliko godina kasnije, kod slučaja snimka obdukcije  vanzemaljca posle rozvelskog udesa, videli su u njemu samo novo podmetanje od strane 'vlasti koja krije istinu'. Međutim, mnogi izveštaji i svedočenja objavljeni u ozbiljnim časopisima, potvrđivali su postojanje tajne baze 'Area 51' u pustinji Nevade, u oblasti u kojoj je, inače, neverovatno često pojavljivanje 'neidentifikovanih letelica'.
Američka vlada je 1996. godine indirektno priznala postojanje te podzemne baze u pustinji. Osim toga, u međuvremenu se pokazalo da je sve što je Lazar rekao o svemirskoj tehnologiji naučno zasnovano. Lazar je, recimo, otkrio da američki bombarder B-2 koristi antigravitacioni sistem, kao i da su u podzemnim laboratorijama 'Area 51', na osnovu vanzemaljske tehnologije, stvoreni atomi antimaterije.

POGONSKI ELEMENT 115

    Evo, napokon i delova intervjua koje je naučnik Robert Skot Lazar dao 12. septembera 1989. godine.
Pitanje: Možete li da nam objasnite šta je i kako funkcioniše reaktor na antimateriju, odnosno, praktično ono za šta tvrdite da 'motor' NLO-a?
Odgovor: Spolja izgleda kao disk prečnika oko pola metra, sa jednom kuglom na gornjem delu, položen na cilindričnu strukturu. U unutrašnjosti cilindra nalazi se izvesna količina 'elementa 115' kao pogonskog goriva. Shvatili smo fizičke posledice i uspeli smo da ih prouzrokujemo, ali ne znamo kako se to tačno dešava.
Pitanje: Ali, radili ste na tom uređaju... Da li ste razumeli funkciju delova?
Odgovor: Nismo uspeli da odredimo ni jedan deo koji bi kao takav bio prepoznatljiv. Reč je o tehnologiji koja je potpuno vanzemaljska. Nismo baš mnogo napredovali u pokušajima da je dešifrujemo.

Pitanje: Ali, shvatili ste koji su osnovni principi rada reaktora na antimateriju?
Odgovor: U njegovoj unutrašnjosti dolazi do poništavajuće reakcije, što znači potpuno pretvaranje materije u energiju. To je neuporedivo snažnije od nuklearne fisije ili fuzije koji oslobađaju samo oko osam desetina jednog procenta energije zarobljene u materiji. Koliko smo shvatili, 'element 115', podvrgnut bombardovanju protona, oslobađa čestice antimaterije, koja u aparatu odmah nalazi 'svoju' česticu materije.
    Rezultat je međusobno poništavanje, što dovodi do oslobađanja kompletne energije obeju čestica. Taj proces je zemaljskoj fizici već poznat, ali niko nije uspeo da ga upotrebi za dobijanje energije. Drugi aparat je u stanju da pretvori sto odsto tako dobijene toplote u elektricitet - još jedna stvar koja nikome na Zemlji nije pošla za rukom. Ali, to je, u nekom smislu, sekundarni efekat. Primarni je to što se u kugli oslobađa gravitacioni talas, koji neka vrsta 'vodiča' usmerava iz gornjeg dela u podnožje diska, a tu ga tri pojačavača pojačavaju i upravljaju njime.
Pitanje: U praksi to znači da leteći tanjir formira sopstveno gravitaciono polje?
Odgovor: Ne znam da li bi bilo moguće na to odgovoriti potvrdno. Setite se da mi, u stvari, ne znamo čak ni šta je gravitacija. Sudeći po onome što smo naučili proučavajući vanzemaljske mašine, gravitacija je talas. Ali, za to su vezani izuzetno složeni fenomeni.

Pitanje: U kom smislu gravitaciono polje?
Odgovor: Gravitacioni talas savija vreme i prostor. Iz toga proizilazi potpuno nova vrsta kretanja. To nije linearni put - kretanje od tačke A do tačke B, već više nešto slično dolasku blizu cilja, ali bez kretanja. Ne da 'Muhamed ide ka bregu', već da 'breg dođe Muhamedu'. Isto tako se krivi i vreme, a sve se to događa u trenutku. Ni kao ideja nije jednostavno.
Pitanje: Znači da NLO-i mogu da putuju napred-nazad kroz vreme?
Odgovor: Ne, ne baš tako. Zamislite jedan disk. U gornjem delu je kugla generatora antimaterije, na dnu su tri pojačivača sile gravitacije. Kada žele da putuju na udaljeno mesto, piloti NLO-a (nazovimo ih tako) okreću disk prema odabranom odredištu. Tri pojačivača se usmeravaju na odabrano mesto i stvaraju gravitacioni talas. Disk bude 'usisan' ka toj tački, jer se prostor krivi sve dok se tačka polaska ne poklopi sa tačkom dolaska. Međutim, kako se istovremeno krivi i vreme, između početka i kraja putovanja ne postoji vremenski interval. Kao da je brzina neograničena.

VREMENSKO PROSTORNA KRIVINA

    Evo i dela intervjua koji je naučnik Robert Skot Lazar dao 28. decembra 1989. godine.

Pitanje: Kada ste uključuli pojačivače gravitacije diskova koje ste proučavali, da li ste primetili oslobađanje toplote?
Odgovor: Ne, ni najmanje. To je još jedna od stvari koja nas je zapanjila, jer izgleda kao narušavanje prvog zakona termodinamike.

Pitanje: Da li su to elektronski aparati, čipovi ili nešto slično?
Odgovor: Ne, ništa slično.

Pitanje: Koja je maksimalna brzina koju takvi aparati mogu da dostignu?
Odgovor: Ne može se govoriti o brzini, jer ona zavisi od prostora i vremena. Ako se prvo anulira, a drugo savije - sam koncept 'brzine' više nema smisla. Ustvari, vanzemaljci mogu gotovo trenutno da prelaze neverovatne udaljenosti.

Pitanje: Kako objašnjavate neobična kretanja koja su primećena kod NLO-a?
Odgovor: Kada lebde u vazduhu, gotovo nepomični, to znači da se drže na veoma slabom gravitacionom polju. U tim uslovima NLO je prilično ranjiv i oscilira tamo-vamo. Kada se gravitaciono polje pojača, NLO se podiže i naginje na stranu. Dok napušta zemljino gravitaciono polje okreće se ka svom odredištu i usmerava ka njemu tri pojačavača. Zatim, punom snagom, stvara vremensko-prostornu krivinu.

Pitanje: Kako funkcioniše vremensko prostorna krivina?
Odgovor: Pokušaću da vam objasnim na jednom primeru. Zamislite da je vremensko-prostorni kontinuum komad tanke vrlo elastične gume razapete preko stola i pričvršćene sa četiri rajsnadle. Na jednoj strani takvog 'kvadrata' od razapete gume nacrtajte kružić koji će predstavljati svemirsku letelicu. Obeležite krstićem mesto na koje želite da stignete, uhvatite prstima gumu oko krstića (destinacije) i privucite je kružiću (letelici) - to je vremensko-prostorno zakrivljenje koje izazivaju generatori na pogonskom disku NLO. Kada se prekine tok energije koji izaziva zakrivljenje, vremensko-prostorni kontinuum se ponovo ispravlja, a letelica se nalazi na drugom mestu - cilju. Nije, znači, reč o linearnom kretanju kroz prostor, već o tome da se sam prostor pomera. Kada se nallaze u blizini planeta, međutim, NLO-i balansiraju gravitacionu privlačnost poljem koje prave njihovi pojačivači i 'jašu na talasima' koje tako naprave. U tim uslovima oni su prilično nestabilni.

Pitanje: Postoje li neki sekundarni efekti takvog pogona?
Odgovor: da, recimo - nevidljivost, u određenim uslovima. Kada se pojačivači postave u određeni položaj, onaj ko ih posmatra vidi kroz njih. Zbog toga se događa da se isti NLO sa jednog mesta vidi, a sa drugog ne. To zavisi od vremensko-prostornog zakrivljenja, i zato izgleda da NLO-i u velikoj brzini naglo skreću i da imaju nemoguće ubrzanje. U stvarnosti, njihovo kretanje se ne vidi, vidi se samo zakrivljenje koje ono prouzrokuje. Neka vrsta fatamorgane.

PRIVIDNO IZDUŽENI I SRCOLIKI

    Evo suštine onoga što je naučnik Robert Skot Lazar u laboratorijama baze 'Area 51' saznao o pogonu letećih tanjira.
     Energetska osnova je reaktor koji koristi 'element 115'. Kada se jezgro atoma tog elementa bombarduje protonom, on se pretvara u 'element 16', raspada i oslobađa atome antivodonika. Oni se šire kroz prazan prostor u unutrašnjosti jednog polja koje sprečava da dođu u kontakt sa normalnom materijom, a zatim se upućuju ka 'meti' gasovite prirode. Tu se antimaterija i materija sudaraju, međusobno se poništavaju i potpuno pretvaraju u energiju. Toplota koja se pri tome oslobodi odmah se pretvara u električnu energiju.
    'Element 115' se vrlo sporo troši: dvesta grama je dovoljno da obezbedi svu potrebnu energiju za jedan NLO tokom 20-30 godina. Fuzija se odvija na 1740 stepeni Celzijusa.
    Kada su u pitanju oblici NLO-a naučnik kaže sledeće: 'Kada se približi intenzivnom gravitacionom polju kakvo ima planeta, leteći tanjir izjednačuje privlačnost planete sa gravitacionim talasima sopstvenih pojačivača. Prostorno-vremenska zakrivljenja koja tako nastaju određena su intenzitetom rada pojačavača, tako da posmatrač ima utisak zakrivljenosti samog NLO-a. Pri jednom određenom intenzitetu gravitacionog polja samog NLO-a, on izgleda izdužen, tako da poprima oblik cilindra. Kada se intenzitet pojača, pod uticajem zakrivljenja NLO je srcastog oblika (bar tako izgleda). Pod određenim uglom vidi se neka vrsta perece, dok je iz drugih položaja NLO potpuno nevidljiv.'

SLIČNO TESLINIM KOLIMA

    Na jednom seminaru ufologa, održanom u Nevadi u mestu Rejčel, maja 1993. Robert Lazar je odgovarao na pitanja publike. Evo nekih zanimljivih odgovora:

Pitanje: Ljudi koji kažu da su ih oteli vanzemaljci uvek govore o zracima plavog svetla. O čemu se radi?
Odgovor: Pojačivači gravitacije pod određenim uslovima oslobađaju plavičastu radijaciju i izvesno je da mogu da se koriste i za podizanje predmeta, i suprotno tome, za fiksiranje predmeta za tle - ljudi, krava, bilo čega... Na NLO-ima koje sam ja video i na kojima sam radio nije postojala nikakva struktura za prihvatanje bilo kakvog bića koje bi poticalo spolja.

Pitanje: Zbog čega sterekli da pogonski sitem koji se koristi u blizini planeta izlaže letelicu riziku?
Odgovor: Zato što se sastoji u tome da se letelica balansira na gravitacionom talasu, a to nije stabilno rešenje. Kada smo uspeli da podignemo jedan od NLO-a videli smo da snažno oscilira. Mislim da su naši avioni sa vertikalnim pogonom tipa 'Herijer' mnogo stabilniji i bezbedniji.

Pitanje: Kako se prenosi energija kroz NLO? Kako se prenosi sa jednog na drugi kraj letelice?
Odgovor: Energija se prenosi bez žica i bilo kakvih provodnika. Koriste se strukture slične Teslinim kolima. Izgleda da je svaka komponenta NLO-a podešena na određenu radnu frekvenciju reaktora. I sami pojačivači primaju energiju bez provodnika. isto kao što Teslina kola pale fluorescentnu cev. A Tesla je to napravio tridesetih godina.
    Bilo kako bilo, pogon letećih tanjira ostaje i dalje velika tajna i vojska svake zemlje sanja da ovlada ovom tehnologijom.



¦ Klik Gore na Sliku - Prikaz; ¦ Ponovni Klik - Brisanje

NLO i Vanzemaljski SvetNLO i Vanzemaljski Svet - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana