Naslovni baner
Home Dugme
Meni

Kako Biti Sretan i Radostan

   Četiri vežbe koje vam mogu pomoći da pronađete sreću i radost. Sve što nam se dešava, i dobro i loše, dešava se za naše dobro i Božji je blagoslov. Biti istinski živ znači: biti ono što jesi, biti sada i ovde...

Osmeh gore Osmeh na lice:  
    Ovde ćemo vam predstaviti četiri vrlo jednostavne vežbe koje vam mogu pomoći da pronađete svoju sreću i radost, a samim tim i mnogo bolje zdravlje.
Prvu vežbu nećemo izlagati - otkrijte je u sledećoj priči.
    Čuveni učitelj zena po imenu Rjokan boravio je u podnožju jedne planine i vodio vrlo jednostavan život.  Jednog dana u njegovu kolibu ušao je lopov, ali nije našao ništa vredno krađe. Dok je preturao naokolo, naišao je Rjokan i rekao mu: 'Baš si se namučio. Ne možeš sad otići praznih ruku' - da bi mu zatim dao svoju odeću i pokrivač. Zbunjen, lopov je se to uzeo i pobegao. Učitelj je seo na prag kolibe, pogledao u sjajni Mesec na nebu i pomislio: 'jadničak! Kad bih samo mogao da mu dam ovaj prelepi Mesec!'
    Kakvu vrstu vežbe preporučuje ova priča? Pokušajte da to sami otkrijete. Ova vežba je izvanredna za one koji traže postepene ali dugotrajne rezultate. Vi možda želite nešto što će se odmah pokazati? Možda želite momentalno iskustvo radosti? Sreću koju ćete istog asa doživeti? Onda pokušajte sa sledeće tri vežnbe.

ZAHVALJIVATI ZA SVE

    PRVA VEŽBA - Pokušajte da od srca kažete: 'Kako sam srećan-sretna! Kako sam zahvalan za sve ovo! Znate li da je nemoguće biti istinski zahvalan a ne biti srećan.
    Jednom rabinu došao je potpuno unezvereni čovek i rekao mu: 'Rabi, pomozi mi! Moja kuća je pakao! Živimo svi u jednoj sobi - ja, moja žena, deca i porodica moje žene. To je pakao! Nema mesta za sve'. Rabin se nasmešio i rakao mu: 'U redu, pomoći ću ti, ali moraš mi obećati da ćeš učiniti sve što ti budem naložio'. 'Naravno' - uzviknuo je čovek - 'Obećavam ti sve što god mi kažeš da učinim!'
    Rabin mu je naložio: 'Koliko imaš životinja?' Čovek mu je odgovorio: 'Jednu kravu, kozu i šest kokošaka'. Tada mu je rabin naložio: 'Uvedi sve te životinje u sobu i javi mi se za nedelju dana'.
    Čovek nije mogao da poveruje svojim ušima, ali dao je obećanje rabinu da će ga poslušati. Potpuno slomljen vratio se kući. Posle nedelju dana, sav rastrojen, došao je kod rabina i rekao mu: 'Ja ludim, ludim! Dobiću čir! Preklinjem te učini nešto, pomozi mi! Rabin mu je smireno odgovorio: 'Idi sad kući, izvedi životinje iz sobe i vrati ih u štalu. Dođi za nedelju dana'. Čovek je otrčao kući. Kada je prošlo i tih nedelju dana, pojavio se kod rabina. Oči su mu blistale od radosti kad je uzviknuo: 'Rabi, mnogo nam je lepo, u kući je pravi raj!' Shvati ste, zar ne? 'Večito sam se žalio što hodam bos, sve dok nisam upoznao čoveka bez stopala'.
    Ako se naučite zahvalnosti, pronaći ćete tajnu sreće. Pokušajte. Zamislite sebe u situaciji paralizovane žene. Stavite se u njen položaj! možete čak leći na pod da biste bolje osetili njenu situaciju. Zamislite da ste paralizovani i recite: 'Mogu da učinim najlepše stvari na svetu. Imam sve ono što je najlepše na ovom svetu!' Otkijte koje su najvažnije stvari na svetu.Tada ćete otkriti šta zaista znači voleti, kušati, mirisati, gledati, slušati, opipavati. Desiće vam se da napokon čujete cvrkut ptica, šum vetra u krošnjama i glasove bliskih osoba, da vidite njihov lik. Otkrićete sve ove stvari i konačno okusiti tajnu zahvalnosti.
    DRUGA VEŽBA - Veoma je jednostavna: mislite na jučerašnji dan. Setite se šta se dešavalo, jednog događaja za drugim i izrazite svoju zahvalnost za svaki od njih. Recite: 'Hvala, kakva sreća da mi se to dogodilo!' Veomaje verovatno da ćete se setiti i nekog neprijatnog događaja. Zastanite, razmislite. 'To što mi se desilo, desilo se za moje dobro'. Ako tako zaključite, recite 'Hvala' i nastavite. Takođe, ako vam se ne sviđa kako ste proveli jučerašnji dan, ako ste bili nervozni i neraspoloženi, zapitajte se: 'Zašto sam upropastio jučerašnji dan, zašto sam bio onakav umesto da uživam u danu'. Sigurno ćete sebi reći: 'E, da mi se sad vratiti u jučerašnji dan, kako bi ga lepo proživeo'.
    Zbog toga, danas, to jest sada, proživite svaki momenat punim plućima, sa ljubavi i mirom u duši, da ne biste sutradan ponovili sebi pitanje 'Zašto sam upropastio jučerašnji dan?'

VEŽBA VERE
   
    Treća vežba povezana je sa verom. Prethodne dve bile su povezane sa zahvalnošću. OVa se tiče vere, verovanja da je sve što postoji dato od Boga za dobrobit svakoga od nas. Tu vežbu nazivamo blagoslov. Mislite na događaje iz prošlosti, prijatne ili neprijatne i recite: 'Dobro mi je činilo, to su bile dobre stvari za mene.' Mislite na stvari koje vam se sada dešavaju i recite: 'Dobro je, dobro je ovako...' Pomislite na budućnost i recite: 'Sve će biti dobro, dobro će biti...' Znate li šta će se dogoditi? Vera će se pretvoriti u radost. Vera koja se zasniva na ubeđenju da je sve u Božjim rukama i da će se sve okrenuti na dobro za nas i za našu sreću.
    Jedan čovek pritrčao je monahu koji je prolazio selom: 'Daj mi kamen, daj mi dragi kamen! - vikao je ovaj čovek. Monah ga je upitao: 'O kakvom kamenu govoriš?' Čovek mu je odgovorio: 'Bog mi se noćas ukazao u snu i rekao mi: 'Sutra će u podne kroz selo proći monah i daće ti kamen, a ti ćeš tako postati najbogatiji čovek - zato, daj mi taj kamen!'  Monah je zavukao ruku u svoju vreću i izvadio najveći dijamant na svetu, velik kao kokosov orah! Zatim je rakao: 'Ovaj kamen tražiš? Našao sam ga u šumi. Uzmi ga.' Čovek je uzeo kamen i otrčao kući. Međutim, čitave te noći nije mogoa da zaspi. U zoru je izašao i potražio monaha. Našao ga je kako blaženo spava pod drvetom, probudio ga i rekao mu: 'Vraćam ti tvoj dijamant. Ti si najbogatiji čovek na svetu kada si sposoban da se tako lako odrekneš bogatstva. Sada ti se i ja pridružujem'. To je ono što treba da otkrijemo da bismo došli do radosti.
    Jednog dana Buda je sedeo okružen svojim učenicima, kada se pojavi neki starac koji mu je rekao: 'Koliko dugo želiš da živiš? Traži milion godina i biće ti podarene!' Buda mu je bez oklevanja odgovorio: 'Osam godina'. Kada je starac nestao, učenici us se razočarani, pobunili: 'Učitelju, zašto nisi tražio milion godina?' Zamisli koliko bi dobra učinio, stotinama i hiljadama generacija!' Buda je sa osmehom uzvratio.Ako ja poživim milion godina, ljudi će biti mnogo zainteresovaniji da produže svoj život nego da dostignu mudrost.'
    Da li ste shvatili smisao njegovog odgovora? Ljudi su daleko više privučeni perspektivom preživaljavanja nego kvalitativnim uzdizanjem sopstvenog života. Koliko je to istina? Zaista je malo onih koji ulažu vreme i energiju da uzdignu svoje postojanje na neki viši nivo. Možete i umreti a da uopšte niste živeli u pravom smislu te reči. Ljudi misle da su živi zato što dišu, jedu, govore, idu tamo vamo. Nisu mrtvi, jasno je. Ali, da li su zaista živi? U suštini oni nisu ni živi ni mrtvi. Šta znači biti zaista živ? Znači tri stvari: biti ono što jesi, biti sada i ovde. Biti živ znači biti ono što jesi. Živi smo u onoj meri u kojoj smo zaista ono što smo. Možemo se upitati: 'Zar ja nisam ja? A ko sam onda ako nisam ja? Međutim, ima mnogo osoba koje nisu ono što su, samo su marionete, sopstvene marionete.
    Pretpostavimo da imamo psa. U mozak mu ugradimo čip i pošaljemo ga daleko od nas, a odavde mu šaljemo signale. Kažemo mu: 'Hop!' i on skoči. Kažemo: 'Lezi!' i on legne. Svi su zadivljeni. Ali on je samo objekat daljinskog upravljanja, što može biti odgovarajuća slika za milione ljudi na ovom svetu. Ajnštajn je rakao da je lakše razbiti atom nego predrasudu. Ljudi nisu ono što su, na određeni način, gotovo svi su kontrolisani. Šta je rezultat? Postaju marionete: ponašaju se, rade i osećaju na mehanički način. Nemaju živa osećanja niti živo ponašanje, a nisu čak ni svesni toga. Odgovaraju na glasove ljudi, na iskustva koja pripadaju prošlosti. Doživeli su određena iskustva koja su ih obeležila za ceo život, koja ih drže pod kontrolom. Zato nisu slobodni, nisu živi. Eto osnovne prepreke duhovnom životu. Kada prestanemo mehanički da živimo, prestaćemo da budemo marionete. Kako da ostvarimo duhovni život ako nismo živi? Ovo je osnovno pitanje: kako prestati da živimo mehaničkim životom? Postoji vežba koja će nam pomoći. Izgleda laka, ali nije. Ako budete istrajni, shvatićete...
    Vežba je sledeća: pomilsite na neki događaj iz bliske prošlosti. Nešto što se dogodilo juče, ili prošle nedelje. Ne izbegavajte da se prisetite neprijatnog događaja. Još bolje ako je neprijatan. Potrebno je da zapazite kako reagujete na sećanje, šta osećate, kakva su vaša ubeđenja i stavovi u odnosu na događaj o kome razmišljate. Posmatrajte sve to i upitajte se na čiji glas odgovarate. Smognite hrabrosti da upitate sebe: 'Da nije ovo reakcija neke druge osobe u meni? Nekoga iz prošlosti koga nosim u sebi?'
    Ova vežba traje desetak sekundi, najduže minut. Ako hoćete da postignete maksimalni učinak, morate se duže zadržati i posmatrati različite događaje u toku jednog dana. Posmatrajte svoje reakcije. Posmatrajte bez prosuđivanja o svemu tome, bez prihvatanja ili odbacivanja, budite nepristrasan posmatrač.Gledajte! ne morate čak ni da postavljate sebi pitanja koja su vam predložena. Ako vam to odvlači pažnju, zaboravite na pitanja. Ograničite se na posmatranje. Svaka mehanička reakcija će iščeznuti i počećete da živite. Tada ćete zapaziti promenu.

ŽIVOTARENJE NIJE ŽIVOT

    Jedan čovek u invalidskim kolicima je rekao: 'Znate, stvarno sam počeo da živim tek kad sam ostao paralizovan. Prvi put u životu imao sam dovoljno vremena da se udubim u samog sebe, u svoj život, u svoje reakcije i misli. Život mi je od tada postao mnogo dublji, bogatiji i zanimljiviji nego ranije.' Zar nije iznenađujuće kada jedna paralizovan čovek otkrije šta znači živeti, dok mnogi ljudi slobodni da idu kuda hoće ne uspevaju u tome, jer su paralizovani iznutra?
    Velika prepreka proističe iz nedostatka vremena. Svi govore kako nemaju vremena. 'Gde da nađem vremena da bih to radio?' Ali, dobro, na šta trošite svoje vreme? Da održite svoje mehaničko postojanje? Pretpostavimo da neki lopov kaže prolazniku: 'Pare ili život!', a ovaj mu odgovori: 'Uzmite život, pare mi trebaju za crne dane!' Deluje glupavo, ali pomislite na ljude koji kao da govore: 'Bolje neka mi ukradu život, jer mi je vreme potrebno da bih nastavio da živom od danas do sutra'. Zapazite svoje reakcije na svaki događaj prethodnog dana, uočite svoja ubeđenja. Ispitajte sebe. Da li ste spremni da izložite diskusiji svoje stavove? Ako je odgovor negativan, puni ste predrasuda i mehaničkih reakcija.
    Jedan rabin kome je otac takođe bio rabin, na konstataciju okoline da je potpuno drugačiji od svog oca, odgovorio im je: 'Potpuno sam isti kao moj otac! On nikoga nije imitirao, kao što ni ja nikog ne imitiram. On nije bio fotokopija, a nisam ni ja.' To znači biti živ, biti unikat, biti originalan. Osloboditi se glasova i daljinske kontrole. A do toga dolazite posmatrajući sami sebe.
    Još jedna stvar je potrebna da bismo bili živi: da postojimo sada. Šta to znači? To pre svega znači shvatiti nešto što vrlo malo ljudi shvata - da su prošlost i budućnost potpuno nestvarni, i da je život u prošlosti ili budućnosti ravan smrti, da nema nikakve veze sa stvarnim, živim životom. Dobro je poznato da prošlost sadrži čudesne stvari, da od prošlosti možemo mnogo toga da naučimo, da prošlost utiče na nas i određuje nas... Savršeno! Ali, ona nije stvarna! Moramo planirati budućnost. U suštini da ne planirate budućnost, najverovatnije da sad ovo ne biste ni čitali. Međutim, ni budućnost nije stvarna, ona je samo misao u našoj glavi, kao i prošlost. U onoj meri u kojoj živite u budućnosti ili prošlosti, ne postojite sadam ne postojite ovde, ovog momenta.
    Članovi jedne porodice rešili su da odu tri dana u Švajcarsku. mesecima su planirali ovaj izlet i kad je konačno došao taj dan, izgubili su veći deo vremena organizujući putovanje. Kada su stigli u Švajcarsku, umesto da uživaju u čudesnim predelima, umesto da udišu sveži planinski vazduh, bacili su se na škljocanje fotoaparatima, kako bi imali slike koje će pokazivati prijateljima. Fotografije mesta na kojima u suštini nisu ni bili, bar ne svesno. Telesno su bili, ali u svom duhu nisu bili prisutni, bili su na drugom mestu. Nestvarni izleti - nestvarni životi!
    Mi živimo u kulturi budućnosti. U kulturi sutrašnjice. Sutra ću biti sretan ,sutra ću živeti, sutra okrećem novi list. Živeću kad završim fakultet, živeću kada odslužim vosjku, živeću kad se oženim. Kad se jednom oženimo i dobijemo decu, onda govorimo: živeću kad nam deca oidrastu. Kada oni odrastu, mi više i ne znamo šta znači živeti! Umrećemo a da nismo ni živeli..

SVE ČINITE SVESNO

    Jeste li svesni da pretrpite šok? Slušajte! Ispitajte sopstveni život. Ispitajte sve svoje misli i videćete da su najčešće okrenute prošlosti ili budućnosti. Postanite svesni koliko malo živite u sadašnjosti, baš sada, koliko ste malo živi i doživećete šok. Mislite o svemu na ovaj način.  Ljuštite narandžu da biste je pojeli, ali ako je vaš čitav um usredsređen na to kako ćete pojesti narandžu, znate li šta može da se desi? Vi uopšte ne ljuštite narandžu, jer niste prisutni, a kada je budete jeli nećete toliko uživati u njoj, jer ćete mislima biti na nekom skroz drugom mestu.
    Jedan mudri stari čamdžija prevozio je hodočasnike na sveto mesto. Kada ga je neko od njih upitao: 'Jesi li bio na tom svetom mestu?, čamdžija je odgovorio: 'Ne, nisam, jer još nisam otkrio šta sve ova reka može da mi ponudi. U ovoj reci pronalazim mudrost, nalazim mir, nalazim Boga'. Za razliku od njega, hodočasnici nisu uopšte zainteresovani za reku, njihove misli bile su zaokupljene svetim mestima, nisu ni mogli da vide reku. Možda je ovo priča o našem životu. To je kao kad uzmeš šoljicu kafe da bi je popio, ali je ustvari ne podižeš, jer nisi tu, i nikada je ne popiješ, jer nisi tu i sve tako. Zaista tragedija. Gubimo sopstveni život!
    Kako da vam se ukaže pomoć? Po jednoj legendi, Buda je prešao čitavu zemlju u potrazi za prosvetljenjem. Posetio je ključne mudrace svog vremena, praktikovao je sve moguće duhovne discipline, ali nije dostigao prosvetljenje. Na kraju je odustao. Očajan, so je pod smokvu i prosvetlio se. Godinama kasnije, učenici su ga pitali: 'Učitelju, reci nam tanju prosvetljenja. Kako si došao do njega? Ali tajne i tehnike nisu postojale. Buda je to pokušao da im objasni. Ali učenici su hteli da saznaju tehniku, kako se to ostvaruje u praksi. Onda je Buda rekao: 'U redu, otkriću vam tehniku. Kada udišete budite svesni činjenice da udišete, a kada izdišete budite svesni činjenice da izdišete'.
    Zanimljiovo, zar ne? Ne izgleda baš kao neki duhovni savet. Znate li šta je bila njegova namera? Želeo je da učenici urone u sadašnjost, da postanu svesni onoga šta se dešava sada i ovde! On je znao, u svojoj prosvetljenosti, da Bog nije sutra, da je Bog sada. Život nije sutra, život je sada. Ljubav nije sutra, ljubav je sada. Prosvetljenje je sada. Ako živite za to 'sada', bićete prosvetljeni. Zaista. Činite svasti jednu po jednu i u sebi formulišite rečima onoi što činite. Izuzetno korisna vežba za iskorak u sadašnjost, da bi se živelo sada, da bi se živeo život, vaš život. To je ono što vam je potrebno da biste konačno počeli da živite, da biste bili ono što jeste, da biste postojali sada.
    Pređimo na sledeću stvar: biti ovde. To znači da izađemo iz sopstvenog uma i vratimo se sopstvenim čulima. Ili da bukvalno izađemo iz sfere apstraktnog i prepustimo se neposrednom iskustvu. Jedna priča o američkom vojniku tokom korejskog rata je veoma lepa. Na Dan zahvalnosti, najveći američki praznik, osetio je neizmernu nostalgiju za kućom. Jedan bračni par, koji je dugo živeo u Americi, pozvao ga je na ručak. Na svoju veliku radost i iznenađenje, video je da su ispekli ćurku, njegovo omiljeno jelo. Dok se obilno služilo, upustio se u živ razgovor sa ukućanima. Kada se razgovor završio, njegov tanjir je bio prazan. Vojnik je postao svestan da u stvari kao da nije ni jeo, jer se uopšte nije sećao ukusa pečenja. To je ono što zovemo ulaženje u ovde.    Autor: Antoni de Melo.



Klik Gore na Sliku - Prikaz; Ponovni Klik - Brisanje

Zdravlje i MedicinaZdravlje i Medicina - Ostali Tekstovi
Ponuda TemaPogledajte i ostale super zanimljive rubrike na sajtu
Vic Ovog Dana
Verovali ili ne
Jeste li znali ovo?
Ludi svet
MoLitva dana